Drugi roditelj mi ne dozvoljava da viđam dete – šta mogu da uradim?

Drugi roditelj ne dozvoljava viđanje deteta

Situacija u kojoj jedan roditelj onemogućava drugom roditelju da viđa dete predstavlja jedan od najosetljivijih problema u porodičnim odnosima. Pored pravnih posledica, dugotrajan prekid kontakata može značajno uticati na odnos deteta sa roditeljem sa kojim ne živi.

Porodični zakon polazi prvenstveno od prava deteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi. Prema članu 61. Porodičnog zakona, ovo pravo može biti ograničeno samo sudskom odlukom i kada je takvo ograničenje u najboljem interesu deteta.

To znači da roditelj sa kojim dete živi, po pravilu, ne može samostalno odlučiti da ukine ili trajno onemogući kontakte deteta sa drugim roditeljem.

Međutim, način pravne zaštite zavisi od okolnosti konkretnog slučaja, a naročito od toga da li već postoji sudska odluka kojom je uređen način održavanja ličnih odnosa sa detetom.

Šta roditelj treba da uradi kada mu se onemogućava viđanje deteta?

Kada drugi roditelj ne dozvoljava kontakte sa detetom, veoma je važno postupati promišljeno i izbegavati ponašanje koje može dodatno produbiti konflikt ili negativno uticati na dete.

Roditelj bi trebalo da dokumentuje slučajeve u kojima kontakti nisu ostvareni. Korisno je sačuvati komunikaciju iz koje se može utvrditi kada je kontakt trebalo da bude realizovan, zbog čega nije ostvaren i na koji način je roditelj pokušao da postupi u skladu sa postojećim dogovorom ili sudskom odlukom.

Komunikaciju sa drugim roditeljem trebalo bi, koliko god je moguće, voditi mirno i usmeriti je na potrebe deteta i realizaciju kontakata.

Dalji pravni koraci zavise od više okolnosti:

  • da li postoji pravnosnažna sudska odluka o održavanju ličnih odnosa;
  • koliko dugo se kontakti ne ostvaruju;
  • koliko često drugi roditelj sprečava viđanje;
  • zbog čega dolazi do onemogućavanja kontakata;
  • kakav je trenutni odnos deteta sa roditeljem;
  • da li postoji rizik od udaljavanja deteta od roditelja;
  • da li postoje okolnosti koje zahtevaju hitno postupanje.

U zavisnosti od konkretnog slučaja, može biti potrebno obratiti se Centru za socijalni rad, pokrenuti sudski postupak, zahtevati izvršenje postojeće odluke, predložiti privremenu meru ili tražiti izmenu ranije određenog modela održavanja ličnih odnosa.

Šta ako već postoji sudska odluka o viđanju deteta?

Situacija je drugačija kada već postoji sudska odluka kojom je precizno određeno kada i na koji način dete održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi.

Roditelji su dužni da postupaju u skladu sa takvom odlukom.

Ako jedan roditelj kontinuirano onemogućava njeno sprovođenje, roditelju kojem su kontakti uskraćeni na raspolaganju mogu stajati različiti mehanizmi pravne zaštite.

Važno je razlikovati povremenu situaciju u kojoj kontakt nije realizovan iz opravdanog razloga od kontinuiranog i svesnog onemogućavanja izvršenja sudske odluke.

Obraćanje Centru za socijalni rad

Jedan od koraka koji se može preduzeti jeste obraćanje nadležnom Centru za socijalni rad kao organu starateljstva.

Uključivanje Centra može biti značajno radi procene porodične situacije i pokušaja da se roditelji usmere ka poštovanju sudske odluke i ponovnom uspostavljanju redovnih kontakata.

Posebno je značajno reagovati kada prekid kontakata traje duže vreme, jer protek vremena može dovesti do postepenog udaljavanja deteta od roditelja sa kojim ne živi.

Ukoliko takav pristup ne dovede do rezultata, potrebno je razmotriti dalje pravne mogućnosti.

Izvršenje sudske odluke o viđanju deteta

Ako postoji izvršna sudska odluka, a drugi roditelj odbija da postupa po njoj, može se pokrenuti odgovarajući izvršni postupak radi ostvarivanja kontakata sa detetom.

Cilj postupka nije kažnjavanje drugog roditelja niti prinudno ostvarivanje roditeljskih interesa bez obzira na dete, već sprovođenje odluke kojom je već utvrđen način održavanja ličnih odnosa.

Kod izvršenja odluka koje se odnose na dete posebno se mora voditi računa o najboljem interesu deteta i zaštiti njegove ličnosti i dobrobiti.

Zbog toga prinudno izvršenje predstavlja meru kojoj treba pristupiti pažljivo, naročito kada je konflikt između roditelja intenzivan ili kada kontakti duže vreme nisu ostvarivani.

Šta ako sudska odluka o viđanju još ne postoji?

Ako roditelji više ne žive zajedno, a ne mogu da postignu sporazum o načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa roditeljem sa kojim dete ne živi, pitanje kontakata može urediti sud.

Sud tada određuje model održavanja ličnih odnosa vodeći računa prvenstveno o najboljem interesu deteta.

U zavisnosti od okolnosti, model može obuhvatiti kontakte tokom radne nedelje, vikende, noćenja, praznike, školske raspuste, način preuzimanja i vraćanja deteta i druga pitanja važna za stabilno održavanje odnosa.

Ako jedan roditelj već tokom trajanja postupka onemogućava svaki kontakt sa detetom, posebno treba razmotriti mogućnost traženja privremene mere.

Može li se tražiti privremena mera?

Da.

U porodičnim sporovima vreme može imati veliki značaj.

Sudski postupak može trajati, a višemesečni prekid kontakata može dovesti do narušavanja ili slabljenja odnosa između deteta i roditelja sa kojim ne živi.

Zbog toga se, kada za to postoje zakonski i činjenični uslovi, može predložiti donošenje privremene mere kojom će se način održavanja ličnih odnosa urediti do okončanja postupka.

Na taj način se ne mora čekati pravnosnažno okončanje celog spora da bi se uspostavio određeni režim kontakata.

Ako se privremena mera ne poštuje, zavisno od njene sadržine i okolnosti konkretnog slučaja, može se zahtevati njeno prinudno izvršenje.

Može li jedan roditelj samostalno da zabrani drugom roditelju da viđa dete?

U načelu – ne.

Porodični zakon izričito propisuje da dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi i da ovo pravo može biti ograničeno samo sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu deteta.

Zato konflikt između roditelja, loša međusobna komunikacija, neslaganje oko vaspitanja ili loš partnerski odnos sami po sebi ne znače da jedan roditelj može jednostrano da odluči da dete više neće viđati drugog roditelja.

Ako roditelj smatra da postojeći kontakti ugrožavaju dete, odgovarajući put jeste obraćanje nadležnim organima i, kada postoje uslovi, zahtev da sud izmeni ili ograniči postojeći model kontakata.

Kada sud može ograničiti kontakte roditelja sa detetom?

Pravo deteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi jeste veoma značajno, ali nije apsolutno.

Prema članu 61. Porodičnog zakona, sud može ograničiti ovo pravo kada je ograničenje u najboljem interesu deteta. Zakon posebno predviđa mogućnost ograničenja kada postoje razlozi za potpuno ili delimično lišenje roditeljskog prava ili u slučaju nasilja u porodici.

Sud zato mora da proceni okolnosti svakog pojedinačnog slučaja.

Od značaja mogu biti:

  • uzrast i razvojne potrebe deteta;
  • emocionalni odnos deteta sa roditeljem;
  • dosadašnji način ostvarivanja kontakata;
  • eventualno postojanje nasilja, zanemarivanja ili drugih rizika;
  • ponašanje roditelja prema detetu;
  • sposobnost roditelja da odgovori na potrebe deteta;
  • mišljenje deteta, u skladu sa njegovim uzrastom i sposobnošću za rasuđivanje;
  • nalaz i stručno mišljenje organa starateljstva ili druge stručne ustanove, kada se pribavlja u postupku.

Osnovni kriterijum ostaje najbolji interes deteta, a ne međusobni interes ili konflikt roditelja.

Ograničenje kontakata ne mora značiti potpuni prekid odnosa

Kada sud utvrdi da postoje razlozi zbog kojih dotadašnji model kontakata nije odgovarajući, to ne znači automatski da dete više neće imati nikakav odnos sa roditeljem.

U zavisnosti od okolnosti, moguće je odrediti drugačiji ili uži model održavanja ličnih odnosa, na primer:

  • kraće ili ređe kontakte;
  • kontakte bez noćenja;
  • postepeno uspostavljanje ili obnavljanje kontakata;
  • preciznije definisan način preuzimanja i vraćanja deteta;
  • kontakte u kontrolisanim uslovima kada je to potrebno radi zaštite deteta.

Potpuni prekid ličnih odnosa predstavlja veoma ozbiljno ograničenje prava deteta i zahteva odgovarajuće razloge zbog kojih blaži oblik ograničenja ne bi mogao adekvatno da zaštiti njegov najbolji interes.

Nasilje u porodici i viđanje deteta

Posebno osetljive su situacije u kojima postoji nasilje u porodici ili ozbiljna sumnja da bi kontakti mogli ugroziti bezbednost, fizički integritet ili psihološku stabilnost deteta.

U takvim slučajevima potrebno je reagovati kroz nadležne institucije.

Postojanje određene mere zaštite od nasilja ili zabrane prilaska zahteva pažljivu analizu konkretne sudske odluke i okolnosti slučaja. Ne treba automatski poistovećivati svaku meru između roditelja sa trajnim prestankom ličnih odnosa roditelja i deteta.

O načinu i eventualnom ograničenju kontakata sa detetom mora se odlučivati vodeći računa o bezbednosti i najboljem interesu deteta.

Da li ograničenje kontakata mora biti trajno?

Ne mora.

Porodične okolnosti se menjaju, dete odrasta, a može se promeniti i odnos između roditelja i deteta.

Ako prestanu ili se bitno promene okolnosti zbog kojih je prethodno određen ograničeni model održavanja ličnih odnosa, može se tražiti izmena ranije sudske odluke.

To može značiti postepeno proširivanje kontakata, uvođenje dužih boravaka ili noćenja, drugačiji raspored ili drugi model koji bolje odgovara trenutnim potrebama deteta.

Sud će i tada procenjivati da li je predložena promena u najboljem interesu deteta.

Šta ako dete duže vreme nije viđalo drugog roditelja?

Dugotrajan prekid kontakata zahteva posebno pažljiv pristup.

Čak i kada je do prekida došlo zbog nepoštovanja sudske odluke od strane jednog roditelja, nakon dužeg vremenskog perioda potrebno je uzeti u obzir trenutni odnos deteta prema drugom roditelju.

U određenim slučajevima neposredan povratak na ranije utvrđeni model možda neće biti najbolje rešenje. Može postojati potreba za postepenim ponovnim uspostavljanjem odnosa, uz odgovarajuću stručnu podršku.

Zbog toga treba razlikovati pitanje izvršenja postojeće odluke od pitanja da li je zbog novonastalih okolnosti potrebno tražiti promenu modela viđanja deteta.

Da li sprečavanje viđanja deteta može predstavljati krivično delo?

U određenim okolnostima – da.

Član 191. Krivičnog zakonika uređuje krivično delo oduzimanje maloletnog lica.

Posebno je značajno što zakon propisuje odgovornost za onoga ko onemogućava izvršenje odluke nadležnog organa kojom je određen način održavanja ličnih odnosa maloletnog lica sa roditeljem ili drugim srodnikom. Za taj oblik dela propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do dve godine.

Međutim, veoma je važno naglasiti da svaki pojedinačni neostvareni termin viđanja ne znači automatski postojanje krivičnog dela.

Za pravnu procenu značajne su konkretne okolnosti, uključujući postojanje odgovarajuće odluke nadležnog organa, način postupanja roditelja, razloge zbog kojih kontakt nije ostvaren, ponavljanje takvog ponašanja i druge relevantne činjenice.

Zbog toga krivičnopravni aspekt ne treba posmatrati izolovano od porodičnog i izvršnog postupka.

Šta ako roditelj smatra da viđanje drugog roditelja nije dobro za dete?

Roditelj koji smatra da postojeći način održavanja ličnih odnosa ugrožava dete ne bi trebalo da samostalno i trajno menja sudsku odluku.

Ako postoje opravdani razlozi zbog kojih postojeći model više nije u najboljem interesu deteta, može se pred nadležnim sudom zahtevati njegova izmena ili ograničenje, a u hitnim situacijama treba razmotriti i odgovarajuće mere zaštite.

Uključivanje Centra za socijalni rad može biti značajno radi procene situacije i zaštite deteta, naročito dok traje postupak pred sudom.

Naravno, kada postoji neposredna opasnost po bezbednost deteta, situacija zahteva hitno postupanje i uključivanje nadležnih organa.

Najbolji interes deteta je najvažniji

Sporovi oko viđanja deteta često nastaju u okolnostima ozbiljno narušenih odnosa između roditelja. Međutim, postupak održavanja ličnih odnosa ne bi trebalo pretvarati u nastavak partnerskog konflikta.

Pravo na kontakt prvenstveno treba posmatrati kroz pravo i najbolji interes deteta da, kada za to ne postoje zakonske prepreke, održava stabilan i kvalitetan odnos sa oba roditelja.

Zbog toga roditelj kome se kontakti onemogućavaju ne bi trebalo dugo da ostane pasivan, ali ni da pokušava da problem rešava samovoljno ili konfliktom.

Potrebno je proceniti da li konkretna situacija zahteva obraćanje Centru za socijalni rad, pokretanje sudskog postupka, predlog za donošenje privremene mere, izvršenje postojeće odluke ili njenu izmenu.

Potrebna Vam je pravna pomoć zbog onemogućavanja kontakata sa detetom?

Ako Vam drugi roditelj onemogućava da održavate lične odnose sa detetom, pravni koraci zavise od toga da li već postoji sudska odluka, koliko dugo kontakti izostaju i zbog čega se odluka ne sprovodi.

Advokatska kancelarija Krstić pruža pravnu pomoć u postupcima koji se odnose na vršenje roditeljskog prava, održavanje ličnih odnosa sa detetom, promenu modela viđanja, privremene mere i druge sporove iz oblasti porodičnog prava.

Zakažite konsultacije kako bi se, na osnovu okolnosti konkretnog slučaja, procenilo koji pravni postupak predstavlja odgovarajući način zaštite Vaših prava i najboljeg interesa deteta.