U svakodnevnom govoru za održavanje ličnih odnosa najčešće se koristi izraz „viđanje deteta“, ali ono podrazumeva mnogo više od povremenih susreta roditelja i deteta. Viđanje deteta može obuhvatati redovne kontakte tokom radne nedelje i vikenda, boravak i noćenje kod roditelja, zajedničko provođenje školskih raspusta, praznika i odmora, kao i druge oblike komunikacije prilagođene uzrastu i potrebama deteta.
Održavanje ličnih odnosa sa detetom predstavlja jedno od najvažnijih prava deteta nakon prestanka zajedničkog života roditelja. Dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi, dok taj roditelj istovremeno ima pravo i dužnost da te odnose održava.
Kako sud određuje model viđanja deteta?
Kada roditelji ne žive zajedno, viđanje deteta i način održavanja ličnih odnosa mogu urediti sporazumno. Ukoliko sporazum nije moguć, odluku donosi sud, rukovodeći se pre svega najboljim interesom deteta.
Ne postoji jedan model viđanja deteta koji odgovara svakoj porodici. Obim i način kontakata određuju se prema okolnostima konkretnog slučaja, uzrastu deteta, njegovim potrebama, odnosu sa roditeljima i drugim činjenicama značajnim za njegov pravilan razvoj.
Zbog toga sud prilikom odlučivanja ne polazi od pitanja šta više odgovara jednom ili drugom roditelju, već od toga kakav model kontakata najbolje odgovara konkretnom detetu.
Sudski postupak u kojem se uređuje viđanje deteta ne bi trebalo posmatrati kao borbu za „pravo majke“ ili „pravo oca“. Roditelj sa kojim dete ne živi tokom održavanja kontakata sa detetom učestvuje u njegovom vaspitanju, usmeravanju i razvoju, u skladu sa roditeljskim pravima i dužnostima.
Šta sud uzima u obzir prilikom odlučivanja?
Prilikom određivanja načina održavanja ličnih odnosa sud naročito ceni:
- uzrast i razvojne potrebe deteta;
- povezanost deteta sa roditeljem;
- dosadašnji način održavanja odnosa;
- roditeljske kapacitete;
- mesto stanovanja roditelja i deteta;
- školske i druge obaveze deteta;
- sposobnost roditelja da međusobno sarađuju;
- sposobnost roditelja da dete ne izlažu međusobnom konfliktu.
Sud pribavlja nalaz i stručno mišljenje organa starateljstva ili druge specijalizovane ustanove, a mišljenju deteta pridaje značaj u skladu sa njegovim uzrastom i sposobnošću za rasuđivanje.
Model viđanja deteta može obuhvatiti kontakte tokom radne nedelje i vikenda, noćenje kod roditelja, deo školskih raspusta, praznika i odmora, kao i telefonsku i elektronsku komunikaciju.
Kada okolnosti konkretnog slučaja to zahtevaju radi zaštite deteta, kontakti mogu biti postepeni, vremenski ograničeni ili organizovani u kontrolisanim uslovima.
Cilj sudske odluke nije da se vreme deteta jednostavno „podeli“ između roditelja, već da se uspostavi predvidiv, stabilan i ostvariv model viđanja deteta koji omogućava detetu da očuva i razvija kvalitetan odnos sa roditeljem sa kojim ne živi, u meri koja odgovara njegovom najboljem interesu.
Kakva je uloga Centra za socijalni rad?
U sporovima koji se odnose na vršenje roditeljskog prava i zaštitu prava deteta uloga organa starateljstva je veoma značajna.
Pre donošenja odluke sud je, prema članu 270. Porodičnog zakona, dužan da pribavi nalaz i stručno mišljenje organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima.
Centar za socijalni rad može procenjivati, između ostalog:
- odnos deteta sa svakim roditeljem;
- roditeljske kapacitete;
- dosadašnju uključenost roditelja u život deteta;
- postojanje konflikta između roditelja;
- potrebe i razvojne karakteristike deteta;
- sposobnost roditelja da odvoje partnerski konflikt od roditeljske uloge.
Centar za socijalni rad ne donosi presudu. Konačnu odluku o tome kako će biti uređeno viđanje deteta donosi sud, uzimajući u obzir nalaz i stručno mišljenje organa starateljstva, kao i ostale dokaze i okolnosti konkretnog slučaja.
Koji je uobičajeni model viđanja deteta?
Ne postoji model viđanja deteta koji se automatski primenjuje u svakom postupku. Svaka odluka treba da bude prilagođena najboljem interesu konkretnog deteta.
U sudskoj praksi viđanje deteta može, u zavisnosti od okolnosti slučaja, biti uređeno tako da obuhvata:
- svaki drugi vikend, na primer od petka do nedelje, uz noćenje kod roditelja;
- jedan ili dva dana tokom radne nedelje;
- deo zimskog, letnjeg i prolećnog raspusta;
- državne i verske praznike prema unapred utvrđenom rasporedu;
- rođendane i druge značajne datume;
- telefonsku i elektronsku komunikaciju između neposrednih susreta.
Konkretan model zavisi od uzrasta deteta, njegovih potreba, mesta stanovanja, školskih obaveza, odnosa sa roditeljima i drugih okolnosti koje sud smatra relevantnim.
Kada je potrebna pomoć advokata oko viđanja deteta?
Kada roditelji ne mogu sporazumno da urede održavanje ličnih odnosa sa detetom ili kada se postojeći model ne poštuje, pravna pomoć može biti značajna za pravilno pokretanje i vođenje postupka.
Advokat za porodično pravo može pomoći u proceni pravne situacije, pripremi potrebne dokumentacije, formulisanju predloga modela održavanja ličnih odnosa i zastupanju pred sudom.
Kod sporova koji se odnose na viđanje deteta, osnovni cilj postupka treba da ostane zaštita prava i najboljeg interesa deteta.
