Kada roditelj deo zarade prima „na ruke“, sud prilikom određivanja alimentacije može ceniti ne samo prijavljenu platu, već i njegovu imovinu, dodatne prihode, radnu sposobnost i stvarni životni standard. Stvarna ekonomska sposobnost roditelja može se dokazivati različitim dokazima u sudskom postupku.
Visina alimentacije ne određuje se samo prema zaradi koju roditelj zvanično prima preko računa. Kada roditelj prikazuje minimalnu ili relativno nisku zaradu, a postoje okolnosti koje ukazuju da stvarno zarađuje više, sud može ceniti njegovu celokupnu ekonomsku situaciju.
Ovo pitanje je naročito značajno kada roditelj deo zarade prima „na ruke“, ostvaruje dodatne prihode koji se ne vide na njegovom računu ili njegov životni standard očigledno ne odgovara prijavljenim primanjima.
Kako se određuje visina alimentacije?
Prema članu 160. Porodičnog zakona, izdržavanje se određuje prema potrebama deteta, mogućnostima roditelja koji daje izdržavanje i minimalnoj sumi izdržavanja.
Kada procenjuje mogućnosti roditelja, sud ne utvrđuje samo visinu njegove prijavljene plate. U obzir se uzimaju njegovi prihodi, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, imovina, lične potrebe, obaveze izdržavanja drugih lica i sve druge okolnosti značajne za određivanje izdržavanja.
Zbog toga činjenica da roditelj zvanično prima minimalnu zaradu ne znači automatski da će alimentacija biti određena prema tom iznosu. Prijavljena zarada predstavlja jedan od polaznih podataka za utvrđivanje stvarnih ekonomskih mogućnosti roditelja koji je dužan da daje izdržavanje.
Alimentacija i minimalna zarada – da li je sud vezan „minimalcem“?
Nije. Roditelj može biti formalno prijavljen na minimalnu zaradu, ali sud prilikom određivanja alimentacije mora da ispita njegove stvarne mogućnosti.
Posebno se može ceniti da li je roditelj radno sposoban, koju stručnu spremu i radno iskustvo poseduje, kojim poslovima se bavi ili se ranije bavio, kakvu imovinu poseduje i da li ostvaruje ili objektivno može ostvarivati dodatne prihode.
Porodični zakon zato govori o mogućnostima za zaposlenje i sticanje zarade, a ne samo o trenutno prijavljenoj zaradi.
Šta ako roditelj deo plate prima „na ruke“?
Ako roditelj zvanično prima, na primer, 70.000 dinara mesečno, ali pored toga redovno dobija još 80.000 dinara u gotovini, za određivanje alimentacije relevantne su njegove stvarne ekonomske mogućnosti.
Problem je, naravno, dokazivanje takvih prihoda. Isplata „na ruke“ najčešće nije evidentirana na obračunskom listiću zarade niti na bankovnom računu. Zbog toga se u sudskom postupku stvarna primanja često dokazuju posredno – povezivanjem većeg broja činjenica i dokaza. U toku sudskog postupka može se predložiti da sud od poslodavca pribavi podatke o zaradi roditelja, obračunske liste i drugu relevantnu dokumentaciju koja može doprineti utvrđivanju njegovih stvarnih prihoda.
Kako dokazati da roditelj ima veće prihode od prijavljenih?
U zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja, mogu se predložiti dokazi o:
- prometu po bankovnim računima;
- zaradi i drugim zvaničnim primanjima;
- vlasništvu na stanovima, kućama i drugim nepokretnostima;
- vlasništvu ili korišćenju vozila;
- vlasništvu udela u privrednim društvima;
- preduzetničkoj ili drugoj poslovnoj aktivnosti;
- prihodima od izdavanja nepokretnosti;
- dodatnim poslovima koje roditelj obavlja;
- većim izdacima, putovanjima i drugim pokazateljima životnog standarda;
- drugim činjenicama iz kojih se može zaključivati o stvarnim prihodima.
Mogu biti predloženi i svedoci koji imaju neposredna saznanja o poslovima koje roditelj obavlja ili načinu na koji ostvaruje prihode.
Nije, dakle, neophodno da postoji jedan dokument kojim se neposredno dokazuje svaki dinar koji je roditelj primio u gotovini. Sud činjenice utvrđuje na osnovu svih izvedenih dokaza i njihove međusobne povezanosti.
U takvim postupcima posebno je značajno predložiti izvođenje dokaza pribavljanjem podataka i odgovarajuće dokumentacije od poslodavca. Na taj način sud može proveriti zvanično evidentirana primanja roditelja, dok se eventualni dodatni prihodi i isplate u gotovini mogu utvrđivati i drugim raspoloživim dokazima, uključujući iskaze svedoka i okolnosti koje ukazuju na stvarni životni standard roditelja.
Da li skup automobil, putovanja i imovina mogu biti dokaz?
Mogu predstavljati značajne indicije o stvarnom životnom standardu roditelja.
Sama činjenica da neko vozi skup automobil ne znači automatski da zarađuje određeni iznos. Isto važi za fotografije sa putovanja ili posedovanje određene imovine.
Međutim, ako roditelj tvrdi da raspolaže veoma malim mesečnim prihodima, dok istovremeno njegovi redovni rashodi i životni standard očigledno prevazilaze takva primanja, sud može ceniti taj nesklad zajedno sa ostalim dokazima.
Upravo zbog toga je kod ovakvih sporova često važnije dokazivati celokupan životni standard roditelja, nego pokušavati da se neposredno dokaže svaka pojedinačna gotovinska isplata.
Stav suda – prijavljena plata nije nužno stvarni prihod
Sudska praksa pruža dobar primer ovakvog pristupa.
U jednom predmetu roditelj je ostvarivao zaradu od svega 40.000 dinara u sopstvenoj firmi. Međutim, sud je uzeo u obzir da je vlasnik stana površine preko 100 m², da ima značajne troškove i da je samo tokom jedne godine osam puta putovao u inostranstvo.
Vrhovni sud je prihvatio zaključak da takve okolnosti ukazuju da se njegovi mesečni prihodi ne zasnivaju samo na formalno prikazanoj zaradi.
Ovaj primer dobro pokazuje zbog čega u postupku za alimentaciju nije dovoljno posmatrati samo iznos koji se nalazi na potvrdi o zaradi.
Dete ima pravo na životni standard roditelja
Kod određivanja alimentacije postoji još jedno veoma važno pravilo.
Ako je poverilac izdržavanja dete, član 162. stav 3. Porodičnog zakona propisuje da visina izdržavanja treba da mu omogući najmanje takav nivo životnog standarda kakav uživa roditelj koji je dužan da plaća izdržavanje.
To pravilo je posebno značajno upravo kada postoji nesklad između zvaničnih prihoda roditelja i njegovog stvarnog načina života.
Roditelj koji uživa visok životni standard ne može očekivati da se potrebe deteta procenjuju kao da on stvarno raspolaže samo formalno prikazanom minimalnom zaradom.
Šta je minimalna suma izdržavanja?
Minimalna suma izdržavanja predstavlja iznos koji, kao naknadu za hranjenike odnosno lica na porodičnom smeštaju, periodično utvrđuje nadležno ministarstvo.
Za jul 2026. godine ona iznosi 56.790 dinara.
To, međutim, ne znači da roditelj sa kojim dete ne živi automatski mora sam da plaća 56.790 dinara mesečno.
Minimalna suma predstavlja zakonski kriterijum o kojem sud vodi računa prilikom određivanja izdržavanja, dok obavezu izdržavanja deteta imaju oba roditelja u skladu sa svojim mogućnostima.
Da li je bolje tražiti fiksnu alimentaciju ili procenat od plate?
Porodični zakon omogućava da se izdržavanje zahteva kao fiksni mesečni iznos ili kao procenat redovnih mesečnih novčanih primanja.
Kada roditelj sva primanja uredno ostvaruje preko računa, procentualno određivanje može imati određene prednosti.
Međutim, ako postoji ozbiljan nesklad između formalne zarade i stvarnih prihoda, zahtev za alimentaciju isključivo u procentu od prijavljene zarade može biti nepovoljan za dete.
U takvoj situaciji može biti opravdanije zahtevati određeni fiksni mesečni iznos, uz izvođenje dokaza kojima će se pokazati stvarna ekonomska sposobnost roditelja.
Može li se alimentacija povećati ako se kasnije sazna za dodatne prihode?
Visina izdržavanja može se povećati ili smanjiti ako se promene okolnosti na osnovu kojih je prethodna odluka doneta.
Povećanje alimentacije može se tražiti, između ostalog, kada su povećane potrebe deteta ili kada su poboljšane ekonomske mogućnosti roditelja.
Zbog toga ranije doneta presuda o alimentaciji ne znači da će jednom određeni iznos ostati nepromenjen bez obzira na kasnije okolnosti.
Najčešća pitanja
Da li nezaposlen roditelj mora da plaća alimentaciju?
Sama nezaposlenost ne oslobađa roditelja obaveze izdržavanja. Sud procenjuje i njegovu radnu sposobnost i mogućnost zaposlenja i sticanja zarade.
Šta ako je roditelj prijavljen na minimalac?
Minimalna zarada je samo jedna od okolnosti. Sud može ceniti njegovu imovinu, dodatne prihode, stručnu spremu, radnu sposobnost i stvarni životni standard.
Kako dokazati da roditelj prima novac „na ruke“?
Dokazivanje može biti neposredno ili posredno. Mogu se koristiti svedoci, bankovni podaci, podaci o imovini i poslovima, kao i okolnosti koje pokazuju da stvarni životni standard ne odgovara prijavljenim prihodima.
Da li fotografije sa putovanja mogu biti dokaz?
Mogu predstavljati jednu od indicija, ali ih treba povezati sa drugim dokazima. Jedno putovanje samo po sebi ne dokazuje određenu visinu prihoda.
Da li sud gleda prihode oba roditelja?
Da. Oba roditelja imaju obavezu da doprinose izdržavanju deteta u skladu sa svojim mogućnostima, pri čemu se svakodnevna briga roditelja sa kojim dete živi takođe uzima u obzir kao njegov doprinos izdržavanju.
Da li dete ima pravo na isti standard kao roditelj?
Zakon propisuje da visina izdržavanja treba detetu da omogući najmanje takav nivo životnog standarda kakav uživa roditelj koji daje izdržavanje.
Zaključak
Kod određivanja alimentacije prijavljena zarada nije jedino merilo ekonomske sposobnosti roditelja.
Ako postoji osnovana sumnja da roditelj deo zarade prima „na ruke“, ostvaruje dodatne prihode ili njegov životni standard očigledno ne odgovara prijavljenim primanjima, potrebno je sudu predložiti dokaze na osnovu kojih se može utvrditi njegovo stvarno materijalno stanje.
U takvim postupcima često nije ključno dokazati tačan iznos svake neprijavljene isplate. Važno je dokazati skup činjenica iz kojih sud može pouzdano zaključiti da su stvarne mogućnosti roditelja za izdržavanje deteta veće od onih koje proizlaze iz formalno prijavljene zarade.
Ovaj tekst je autorski rad advokata Lazara Krstića, predstavlja njegovo mišljenje na temu kako se određuje alimentacija ako je roditelj prijavljen na minimalac ili deo zarade prima na ruke, zatim kako sud utvrđuje stvarne prihode i životni standard davaoca izdržavanja.
Autor: advokat Lazar P. Krstić